Sjogrenov sindrom (SS) je relativno česta kronična, autoimuna, sistemska, upalna bolest nepoznatog uzroka. Obilježena je suhoćom ustiju, očiju i drugih sluznica. Stanje može biti primarno ili sekundarno u sklopu nekog drugog autoimunog zbivanja. Sjögrenov sindrom uzrokuje i artritis sličan reumatoidnom artritisu, zahvaća razne egzokrine žlijezde i druge organe.
Oko 50% oboljelih ima bar još jednu autoimunu bolest, najčešće reumatidni atritis ili lupus. Iako se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, većinom zahvaća osobe oko 40-te godine života. Žene češće obolijevaju od muškaraca. Utvrđene su i neke genetske povezanosti.
Točan uzrok nastanka Sjogrenova sindroma je još nepoznat. Infekcija uzrokovana bakterijom ili virusom može biti okidač nastanka bolesti.
Simptomi
Dva osnovna simptoma Sjogrenova sindroma su:
Suhe oči – oboljeli osjeća žarenje i peckanje očiju (“pijesak u očima”) i svrbež.
Suha usta – oboljeli ima osjećaj kao da su usta ispunjena pamukom, otežano je gutanje i govor.
Ostali simptomi uključuju:
- bol u zglobovima, oticanje i ukočenost
- bol u mišićima
- natečene žlijezde slinovnice (posebno žlijezde koje se nalaze iza čeljusti i ispred ušiju)
- trajni suhi kašalj
- umor koji traje već neko vrijeme
- suhoća nosa, krvarenje nosa, sinusitis
- suhoća kože
- kožni osip
- krvarenje desni
- probavne smetnje
Dijagnostika
Za postavljenje dijagnoze potreban je klinički pregled kojim se ustanovljuje suhoća sluznice očiju i usne šupljine te povećane žlijezde slinovnice.
Suhoća očiju može se dijagnosticirati Schirmerovim testom.
Također je moguće mjeriti količinu stvorene sline te se prema potrebi može izvršiti biopsija žlijezde, tj. uzimanje komadića tkiva i njegova analiza.
Oboljeli od Sjogrenovog sindroma stvaraju veliku količinu protutijela protiv vlastitih tkiva koja se mogu detektirati u krvi.
Liječenje
Ne postoji konkretan lijek za liječenje Sjogren sindroma. Liječenje oboljelih je usmjereno lokalno, liječe se infekcije određenih dijelova tijela koja su zahvaćena.
Suhe oči mogu se navlažiti umjetnim suzama. Za suha usta potrebno je neprestano pijuckati tekućinu, žvakati žvakaće gume ili koristiti tekućine za ispiranje usta. Lijekove koji smanjuju lučenje sline, kao što su dekongestivi i antihistaminici treba izbjegavati jer mogu pogoršati stanje. Ako slinovnice nisu ozbiljnije oštećene lijek pilokarpin može potaknuti lučenje sline. Savjesna higijena zubi i česti posjeti zubaru mogu smanjiti propadanje i gubitak zubi. Bolne, otečene slinovnice mogu se liječiti analgeticima. Budući da je upala zglobova blaga, aspirin i odmor su često dovoljni u liječenju. Kad su simptomi oštećenja unutrašnjih organa ozbiljni može biti korisno uzimanje kortikosterida kao što je prednizon.
Kada se radi o sekundarnom Sjogrenovom sindromu, kod kojeg postoje i druge popratne autoimune bolesti, primjenjuju se lijekovi koji smanjuju tegobe ostalih manifestacija bolesti, kao što su bolovi u zglobovima ili poremećeni rad štitnjače. Za to se koriste različiti nesteroidni protuupalni lijekovi, kortikosteroidi ili imunosupresivi.
Ukoliko se, kao posljedica refluksne bolesti jednjaka, javljaju žgaravica i otežano disanje, primjenjuju se specifični lijekovi.