Sindrom nemirnih nogu

Sindrom nemirnih nogu je poremećaj koji karakterizira neizdrživa potreba za pomicanjem nogu, rjeđe ruku ili trupa, čime se umanjuju neugodne, a nerijetko i bolne senzacije. Pomicanjem zahvaćenog dijela tijela tegobe gotovo potpuno prestaju.

Danas se sindrom nemirnih nogu smatra organskim neurološkim poremećajem, kojeg karakterizira poremećaj neurotransmiterskog sustava, a ima genetsku osnovu na koju utječe metabolizam željeza. 

Sindrom nemirnih nogu javlja u oko pet do 10 posto stanovništva, ovisno o ispitivanoj skupini, no unatoč tome vrlo često ostaje neprepoznat. Češći je kod žena, a pojavnost mu raste s povećanjem dobi. 

Uzroci

Razlikujemo primarni i sekundarno oblik sindroma nemirnih nogu:

* primarni- bez poznatog uzroka

* sekundarni- najčešće uslijed nedostatka željeza, zatim u trudnoći, kod proširenih vena, deficita folne kiseline, šećerne bolesti, bolesti štitnjače, oštećenja perifernih živaca, Parkinsonove bolesti, alkoholizma, reumatoidnog artritisa ili nekih drugih autoimunih bolesti

Dijagnostika

-iscrpna osobna anamneza te prepoznavanju simptoma bolesti i isključiti druge moguće uzroke nakon čega slijedi procjena težine poremećaja (simptomatskih noći, vrijeme potrebno do nastupa simptoma i subjektivna procjena kvalitete spavanja)

Kriteriji za postavljanje dijagnoze su:

  • želju za pomicanjem udova, često udruženu s poremećajem perifernog osjeta
  • pojavu ili pogoršanje tegoba u mirovanju te smirivanje tegoba tijekom
  •  motoričke aktivnosti
  • motorički nemir
  • pogoršanje simptoma noću.

Simptomi

  • snažna potreba za pomicanjem udova zbog trnaca ili spontanih trzaja
  • pogoršanje smetnji za vrijeme mirovanja
  • privremeno olakšanje pri motornoj aktivnosti
  • pogoršanje simptoma navečer ili tijekom noći
  • često poremećaj spavanja, pogotovo usnivanja

Liječenje

* Sekundarni oblici- liječenje uzroka

* Primarni oblici

– lijekovi ( lijekovi koji povećavaju koncentraciju dopamina ,  opijatni lijekovi , benzodiazepini koji djeluju umirujuće i poboljšavaju san ,  antikonvulzivni lijekovi koji umanjuju bolne senzacije)

– nefarmakološka sredstva ( izbjegavanje alkohola, kofeina, pušenja, umjerena tjelovježba, higijena spavanja, akupunktura ili transkutana električna nervna stimulacija)