Sindrom karpalnog kanala vrlo je česta bolest modernog doba, a prvi znakovi koji na nju upućuju su bol i trnci u šakama.
Karpalni kanal je koštano-vezivna anatomska regija u predjelu korijena šake. Kroz njega prolaze tetive fleksora (savijača) prstiju, kao i središnji (lat. medijani) živac zadužen za osjet u vršcima većine prstiju i za finu motoriku palca šake.
Karpalni kanal ili tunel čvrsto je ograničen i ne sadrži niti malo slobodnog prostora. Čim se tlak unutar njega poveća, kanal se suzi, tkivo oko živca nabrekne i tako dolazi do kompresije središnjeg živca, odnosno do pojave sindroma karpalnog kanala. Drugim riječima, sindrom karpalnog kanala označava preveliki pritisak na medijani živac koji nastaje uslijed povećanja tlaka u samom karpalnom kanalu.
Sindrom karpalnog kanala u većini slučajeva se javlja između 40. i 60. godine života, a bilježi se znatno više kod žena nego kod muškaraca – u 4-6% žena i oko 2% muškaraca. Sindrom se može javiti i kod mlađih osoba, a tada je najčešće potenciran sekundarnim faktorima poput reumatske bolesti, trudnoće, gihta, kroničnog zatajenja bubrega, šećerne bolesti, menstrualnog ciklusa, prijeloma palčane kosti i slično.
Karpalni kanal kod mlađih osoba također se može objasniti i načinom života, odnosno činjenicom da sve više ljudi puno vremena provodi na računalima, koristeći tipkovnicu i miš više sati na dan.
Zbog toga se ovaj sindrom još naziva i „bolest računala“ (od engl. computer disease). Ljudi koji se bave takvim i sličnim manualnim poslovima – koji uključuju dugotrajne ponavljajuće pokrete u ručnom zglobu – imaju predispozicije za razvoj sindroma karpalnog kanala. Tako se često javlja kod kirurga, masera, fizičkih radnika, fizioterapeuta i u sličnim strukama.
Simptomi
– osjećaj neugodne utrnulosti i „mravinjanja“ u prstima šake
– bolovi koji se šire prema podlaktici i laktu, a najčešće se javljaju noću
– iako se simptomi mogu pojaviti u obje šake, obično su prisutni u dominantnoj ruci, odnosno ruci koju češće koristimo
Dijagnostika
U kliničkom pregledu postoje testovi koji upućuju na sindrom karpalnog kanala:
* Tinelov znak je pozitivan kada se kucanjem s unutarnje strane ručnog zgloba medicinskim čekićem ili jagodicama prstiju izazove osjećaj utrnuća i „mravinjanja“ živca na mjestu gdje on prolazi kroz karpalni tunel.
* Phalenov test- izvodi se forsirano savijanje u ručnom zglobu prema dlanu – test je pozitivan ako se osjete trnci i „mravinjanje“.
Zlatni standard u postavljanju dijagnoze sindroma karpalnog tunela je elektromioneurografija (EMNG), to jest ispitivanje mišića i provodljivosti živaca. Negativan EMNG nalaz još uvijek ne znači da je dijagnoza sindroma karpalnog tunela u potpunosti isključena jer treba proći određeno vrijeme da se dogode promjene na živcu, odnosno da one budu vidljive u nalazu. Tada je obično riječ o vrlo blagoj kliničkoj slici sindroma. U atipičnim slučajevima mogu se učiniti ultrazvuk ili magnetska rezonancija.
Liječenje
Liječenje ovisi o uzroku nastanka, trajanju procesa i intenzitetu pritiska na živac.
* Ako je uzrok endokrinološka, hematološka, reumatološka ili neka druga sistemska bolest, potrebno je liječiti osnovnu bolest jer se tako tegobe mogu znatno smanjiti.
* S ciljem izbjegavanja pritiska na živac, uputno je izbjegavati sve pokrete i položaje pri kojima dolazi do znatnog, dugotrajnog ili čestog savijanja u ručnom zglobu. Treba izbjegavati rad s vibrirajućim instrumentima i alatima, a tipkovnice računala i informatičku opremu prilagoditi ručnom zglobu da se što manje opterećuje.
Sindrom karpalnog kanala može se liječiti konzervativno ili operativno.
Konzervativno liječenje:
* Imobilizacija ortozom u neutralnom položaju tako da prsti ostaju slobodni. Ortoza na ručnom zglobu omogućava smanjenje pritiska i dekompresiju živca uz opuštanje tetiva. U početku se ortoza nosi stalno tijekom dva do tri tjedna, zatim samo po noći.
* Lijekovi- analgetici i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, diklofenak, ketoprofen…). Ako se ne postigne zadovoljavajući učinak, mogu se aplicirati kortikosteroidi, sami ili u kombinaciji s lokalnim anestetikom. Injekcija u karpalni kanal može se ponoviti, ali najviše tri puta godišnje zbog mogućnosti oštećenja tetiva i podražaja živca.
* Fizikalna terapija: elektroterapija (primjena električne energije kako bi se smanjili bol i oteklina živca), terapijski ultrazvuk, terapijski laser i kineziterapijske specifične vježbe.
Operativno liječenje:
* Kad ne pomaže konzervativno, preporučuje se operativno liječenje. S operativnim zahvatom ne bi trebalo odugovlačiti jer su kod težeg oštećenja živca promjene nepovratne pa se operacijom može postići samo djelomičan oporavak osjeta i motorike.
Operacija nije komplicirana i može se izvesti u lokalnoj anesteziji, a sastoji se od presijecanja poprečnog karpalnog ligamenta, čime se postiže dekompresija nervus medianusa u karpalnom kanalu.