Reumatoidni artritis je teška, kronična, upalna bolest vezivnog tkiva koja uzrokuje bol, otekline, ukočenost i gubitak funkcije zglobova te zahvaća ponekad i druge izvanzglobne strukture. Reumatoidni artritis češći je u žena nego muškaraca u odnosu 3:1. Premda se najčešće razvija u dobi od 30 do 60 godina, učestalost raste sa starenjem. Rizik je povećan u obiteljima s povijesti reumatoidnog artritisa.
Reumatoidni artritis je autoimuno oboljenje u kojemu obrambeni imunološki sustav pojedinca vlastite membrane u zglobovima ne prepoznaje kao svoje, nego kao da su to strana tijela. Pojavljuje se upala i hrskavica i tkiva u i okolo zglobova koji se oštećuju i propadaju. Često postoje oštećenja i same površine kosti. Tijelo nadomješta ovo normalno tkivo sa tkivom ožiljka, što uzrokuje da normalni prostor unutar zglobova postaje tijesan i ograničeni i kosti se međusobno suviše približuju.
Uzroci
Stvarni uzroci nisu poznati. Prema najprihvatljivijoj teoriji “okidač” reumatoidnog artritisa je kombinacija nekoliko čimbenika, među kojima su abnormalni autoimuni odgovor, genetska predispozicija te virusna ili bakterijska infekcija. Kod 10% pacijenata se može dokazati genetski faktor kod pojave bolesti. Prehrana, stres, trauma, klima i sl. nisu dokazano povezani sa bolešću, ali se smatra da mogu biti okidač.
Dijagnostika
Dijagnosticiranje reumatoidnog artritisa nije jednostavno. Mogu mu nalikovati mnoga druga stanja, a simptomi se razvijaju podmuklo. Rezultati krvnih pretraga i rendgenske snimke mogu biti normalni još mjesecima nakon pojave bolova u zglobovima. Krvnim pretragama može se posumnjati na moguć reumatoidni artritis. Osnovne pretrage su:
– Waaler Roseov test i Latex test, reumatoidni faktor RF
– brzina sedimentacije eritrocita (SE)
– C-reaktivni protein (CRP)
– RTG, ultrazvuk zglobova UZ, magnetna rezonanca MR
Simptomi
Reumatoidni artritis uzrokuje ukočenost, otekline, umor, groznicu, gubitak tjelesne težine i anemiju, a uvijek je prisutna snažna bol.
Karakterističan simptom reumatoidnog artritisa je jutarnja ukočenost koja traje najmanje pola sata. Simptomi poput malaksalosti, gubitka tjelesne težine i groznice mogu biti početni znaci reumatoidnog artritisa. Neki tvrde da nalikuju simptomima prehlade ili gripe, osim, naravno, što simptomi reumatoidnog artritisa mogu trajati godinama. Otečenost i bol u zglobovima traju najmanje šest tjedana prije nego se reumatoidni artritis dijagnosticira.
Premda se reumatoidni artritis skoro redovito razvija u zglavcima i zglobovima prstiju, često zahvaća koljena i gležnjeve, zapravo mnoge zglobove. Bol je često simetrična, ali može biti žešća na jednoj strani, ovisno o tome koja se ruka češće koristi. Upaljeni zglobovi obično su natečeni i često se pri dodiru osjeća da su topli. U oko 20% slučajeva oboljelih, upala krajnjih arterija uzrokuje potkožne čvoriće ili kvržice veličine graška ili malo veće. Locirani su u blizini laktova, premda se mogu razviti i bilo gdje drugdje. Čvorići su obično bezbolni, rijetko otkrivaju prisutnost reumatoidnog vaskulitisa (upala krvnih žila), stanja koje pogađa krvne žile pluća, bubrega ili drugih organa. Moguće je nakupljanje tekućine, posebno u koljenima. U rijetkim slučajevima javlja se u zglobnoj vrećici iza koljena i formira Bakerovu cistu nalik tumoru, a ponekad se proteže niz list noge, uzrokujući bol.
Liječenje
Cilj liječenja reumatoidnog artritisa je klinička remisija ili slabija aktivnost bolesti. Postavljanje dijagnoze dovoljno rano te rana primjena lijekova su od iznimne važnosti. Lijekovima se kontrolira upalni proces te se time smiruje bolest. Ako se bolest ne liječi, dolazi do progresivnog razaranja kostiju, te potpunog gubitka funkcije zglobova.
Ako se posumnja na reumatsku upalu zgloba (važnost dovoljno ranog samoprepoznavanja bolesti) poželjno je čuvati zglobove od naprezanja (mirovanje) i što prije se javiti specijalisti reumatologu koji će odrediti stupanj bolesti, slijed medicinske obrade, terapiju (u koju spada i bolovanje!), rehabilitaciju, možda i dati prijedlog za liječenje RA u toplicama ili predložiti obradu za invalidsko umirovljenje.
Osnovni principi liječenja su:
- ublaženje upale (salicilati, nesteroidni antireumatici),
- utjecaj na sam tijek upalnog procesa (temeljna terapija: s-citostatici, sintetski antimalarici, soli zlata, sulfasalazin),
- kortikosteroidi (češće lokalno u obliku injekcija u zglob)
- imunosupresori (citostatici)
- biološki lijekovi
- fizikalna i radna terapija