Fibrilacija atrija je aritmja koja se odlikuje postojanjem velikog broja kaotičnih impulsa u atrijima (pretkomorama), koji se onda prenose na komore, pa srce radi nepravilnim ritmom, a često i ubrzanom frekvencijom. Kod nekih osoba javlja se u napadima, a kod nekih postoji kao stalna, kronična forma. Kad je u napadima, treba je pokušati prevesti u normalni (sinusni) ritam – ovo se radi lijekovima, a u nekim slučajevima i elektrokonverzijom (elektrošokom srca).
Učestalost ove aritmije raste s godinama životne dobi, pa u osoba reko 75 godina i preko 10% zna imati ovu aritmiju kao stalnu. Kada postoji kao stalna i kada se utvrdi određena anatomska konfiguracija pretkomora, nema smisla pokušavati je prevesti u normalani ritam, jer to u pravilu ne uspijeva. Opasnost od ove aritmije se sastoji u mogućnosti da se desi moždani udar zbog formiranja ugručaka krvi u treperećim pretkomorama. Da bi se spriječio moždani udar, pacijentima se daje terapija protiv zgrušavanja krvi (antikoagulacijska terapija). Za smanjenje srčane frekvence koriste se beta-blokatori ili antagonisti kalcija, a pritom se možemo pripomoći i srčaim glikozidima (npr. digoksin). U nekim slučajevima može se raditi kateterska ablacija ove aritmije, ali određeni broj pacijenata opet dobije istu aritmiju, pa se ne radi rutinski, nego samo u odaranim slučajevima.