Duboka venska tromboza

Duboka venska tromboza (DVT) označava nastanak krvnog ugruška (tromba) unutar dubokog venskog sustava.  može pojaviti bilo gdje u tijelu, ali najčešće nastaje u nogama i području zdjelice. Žene češće obolijevaju nego muškarci. 

Duboka venska tromboza važno je kliničko stanje koje je ključno na vrijeme prepoznati i liječiti, kako bi se spriječile daljnje, ponekad i smrtonosne komplikacije. 

Krvni ugrušci mogu nastati zbog brojnih razloga, a glavni mehanizmi njihovog nastajanja su:

  • usporenje protoka krvi u venama-  kod ljudi koji su duže vrijeme u ležećem položaju, primjerice kod nekih kroničnih bolesti, nakon operacija i sl. 
  • oštećenje unutarnjeg sloja vena-  zbog umetanja nekog stranog tijela u venu, npr. katetera ili kod bilo kakve traume duboke vene
  • hiperkoagubilnost krvi- ”pregusta” krv, odnosno poremećaj njezine viskoznosti, najčešće nastaje zbog prisutnih poremećaja zgrušavanja krvi 

Rizični faktori

  •  pušenje cigareta
  •  pretilost
  •  korištenje kontracepcijskih pilula (oralne hormonske kontracepcije)
  •  korištenje nadomjesne estrogenske terapije
  •  razdoblje trudnoće i postporođajno razdoblje
  •  imobilizacija
  •  frakture (lomovi) udova
  •  venski kateteri
  •  dehidracija
  •  kirurški zahvat u posljednja tri mjeseca
  •  sjedeći položaj koji traje dulji vremenski period, primjerice kod dugotrajnih avionskih letova, na poslu i dr.
  •  nasljedni poremećaji koagulacije
  •  postojanje DVT-a u obitelji

Dijagnostika

Vene dubokog venskog sustava ne mogu se vidjeti golim okom, stoga se postojanjekrvnog ugruška unutar dubokog venskog sustava potvrđuje upotrebom dijagnostičkih postupaka i to uz pomoć neinvazivnih pretraga, venografijom ili duplex ultrasonografijom ako je venska tromboza zahvatila vene u preponama ili zdjelici. 

Simptomi 

Duboka venska tromboza najčešće nastaje na donjim udovima, odnosno na natkoljenici ili potkoljenici, ali se može pojaviti i na rukama, u području zdjelice i na drugim mjestima u tijelu. Iako može biti bez jasnih simptoma, ipak se najčešće javlja kao:

  •  bol u zahvaćenom dijelu
  •  oticanje
  •  osjećaj topline zahvaćenog uda
  •  promjena boje kože (najčešće crvenilo, može biti i plava ili ljubičasta)
  •  osjećaj težine zahvaćenog uda
  •  osjećaj zategnutosti kože
  •  grčevi

Ako primijetite takve simptome važno je da se odmah javite liječniku.

Prevencija

Svakako je dobro izbjegavati i promijeniti rizične čimbenike povezane s nastankom DVT-a, kao što su pušenje, prekomjerna tjelesna težina, dehidracija i dr. Tjelesna aktivnost i kretanje su također jako važni za prevenciju DVT-a. Izbjegavajte dugotrajno stajanje i sjedenje (po nekoliko sati), a ako vam posao to zahtijeva, potrudite se malo prošetati i razgibati barem svakih sat vremena. Zdrava prehrana, redovita tjelesna aktivnost i zdravi životni stil smanjuju rizik od bolesti srca i krvnih žila, uključujući i razvoj duboke venske tromboze.

Za vrijeme i nakon trudnoće preporuča se kretanje, hidracija i lagana tjelesna aktivnost. Ako idete na operativni zahvat koji zahtijeva postoperativno mirovanje i ležanje, u bolnici ćete dobivati lijekove za razrjeđivanje krvi. U konzultaciji sa svojim liječnikom započnite s kretanjem i aktivnošću što prije možete. Liječnik će vam možda preporučiti i nošenje kompresijskih zavoja i čarapa, osobito ako ste već prije imali DVT. Svakako razgovarajte sa svojim liječnikom o mogućim rizičnim čimbenicima koje imate te načinima kako ih promijeniti ili smanjiti njihov utjecaj. 

Komplikacije

Duboka venska tromboza je opasno stanje.

Duboka venska tromboza, ako se na vrijeme ne prepozna i ne liječi, može imati jako ozbiljne posljedice, a u nekim slučajevima dovesti čak i do smrtnog ishoda. 

Najvažnija i najopasnija životno ugrožavajuća komplikacija DVT-a je plućna embolija. Druge moguće komplikacije su srčano zatajenje i posttrombotički sindrom. 

Zatajenje srca može nastati jer tromb može začepiti plućne arterije koje vode krv iz srca do pluća. Tada srce radi protiv povećanog pritiska, a to za njega predstavlja veliko opterećenje. U nekom trenutku zbog toga može doći do zatajenja njegove funkcije. 

Posttrombotički sindrom se javlja u jedne trećine ljudi koji su preboljeli DVT. Karakteriziraju ga kronična bol u nozi, oticanje, promjene boje kože i pojava ulceracija (rana). Te promjene su često kronične i jako se teško liječe.

Liječenje

– hitna antikoagulantna terapija heparinskim injekcijama i hospitalizacija kako bi se spriječile teške posljedice (plućna embolija i kronična venska insuficijencija).

– zatim prelazak na terapiju vafarinskim tabletama (od 2 do 6 mjeseci) uz redovitu kontrolu krvne slike što može potrajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina

– elastični zavoj pri hodanju nakon smirivanja edema ili otoka noge

– preventivno acetilsalicilna kiselina(sprječava sljepljivanje trombocita- krvnih pločica)