Dijabetes tipa 2 je češći oblik šećerne bolesti, javlja se u 90% svih slučajeva. Većina oboljelih od tipa 2 proizvodi promijenjene ili čak normalne količine inzulina, ali uslijed poremećaja na receptorima stanica jetre i mišića nastaje otpornost na djelovanje inzulina, stanje poznato kao inzulinska rezistencija. Tipično se javlja nakon 40. godine života, međutim u današnje vrijeme pojavnost je u sve ranijoj dobi. Pušenje, pretilost, te nakupljanje masnog tkiva oko abdomena i u gornjem dijelu tijela (oblik jabuke) dovodi se u vezu s povećanim rizikom za razvoj dijabetesa, ali i ostalih stanja kao što su razne kardiovaskularne bolesti. Iako još uvijek rijetko, prilično zabrinjava značajno povećanje dijabetesa tipa 2 kod djece, vjerojatno zbog povećanja stope pretilosti u djetinjstvu.
Bolest obično počinje postepeno i napreduje polagano, a jasni se simptomi ne moraju pojaviti godinama, čak desetljećima. Kod uznapredovale bolesti javljaju se prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, umor, zamagljen vid i gubitak težine. Kod žena su česte vaginalne gljivične infekcije.
Komplikacije dijabetesa tipa 2 dijele se na kratkoročne i dugoročne. Najvažnija kratkoročna komplikacija je hipoglikemija. Hipoglikemija obično nastaje kod predoziranja inzulinom, u slučajevima nedovoljnog uzimanja hrane, povećane fizičke aktivnosti. U dugoročne komplikacije šećerne bolesti ubrajaju se srčani i moždani udar kao posljedica ateroskleroze, neuropatije (oštećenje perifernih živaca), retinopatije (komplikacije na očima s posljedičnom sljepoćom), te oštećenje bubrega (nefropatija).
Dijagnostika
Stručnjaci danas preporučuju redovito godišnje mjerenje glukoze u krvi svim osobama starijim od 45 godina.
Najjednostavnije pretrage za otkrivanje dijabetesa su mjerenje glukoze natašte i određivanje hemoglobin A1c testa (HbA1c). HbA1c pokazuje prosječan nivo šećera u krvi u posljednja 3-4 mjeseca zbog toga što dugotrajna hiperglikemija dovodi do vezanja šećera za hemoglobin koji je glavni sastojak crvenih krvnih zrnaca, eritrocita, čiji je životni vijek oko 3-4 mjeseca. Također, moguće je da će liječnik zatražiti i test oralnog opterećenja glukozom (OGTT) ili test postprandijalne glukoze ukoliko to bude smatrao potrebnim.
Za osobe s postavljenom dijagnozom dijabetesa preporuka je uz glukozu natašte i HbA1c također kontrolirati i lipidni profil (kolesterol, HDL, LDL, trigliceridi), jetrene enzime, kreatinin, klirens kreatinina, mikroalbuminuriju u urinu i TSH kako bi se pravovremeno otkrio razvoj mogućih komplikacija vezanih uz šećernu bolest .
Simptomi dijabetesa tipa 2
Šećerna bolest tip 2 je kod dijela bolesnika dugo vremena asimptomatska (najčešće do pojave komplikacija), a najčešći simptomi šećerne bolesti tip 2 su suhoća usta, učestalo mokrenje, zamagljen vid, osjećaj umora, povećana glad, povećana tjelesna masa, suhoća kože, sporo zarastanje rana te trnci u stopalima.
Liječenje dijabetesa tipa 2
Liječenje tipa 2 šećerne bolesti započinje se dijetom, tjelovježbom. Ako se ne postigne zadovoljavajuća regulacija glikemije, u terapiju se uvodi metformin. Ako uz sam metformin nakon 3-6 mjeseci nije postignut cilj, dodaje se lijek iz druge skupine. Ako i nakon sljedećih 3-6 mjeseci nije postignut cilj, dodaje se dodatni lijek ili inzulin. Cilj glukoregulacije u idealnom slučaju je HbA1c 6,5 %. Od velike je važnosti naglasiti individualni pristup u liječenju s obzirom na dob bolesnika i komplikacije dijabetesa.