Dijabetes tipa 1 manifestira se potpunim nedostatkom inzulina zbog difunkcije odnosno uništenja ß-stanica gušterače. Najčešće počinje već u ranom djetinjstvu ili u mlađoj životnoj dobi, a njegova zastupljenost u općoj populaciji iznosi 5-10%. Uglavnom nastaje zbog autoimunog procesa prilikom kojeg autoantitijela uništavaju vlastito tkivo gušterače, te je takva vrsta dijabetesa poznata kao imunološki uzrokovan tip 1 (90%). Ostatak slučajeva dijabetesa tipa 1 smatra se idiopatskim (10%). Nije poznato što pokreće ovu pojavu, ali postoje dokazi o genetičkoj predispoziciji i faktorima okoline.
Znakovi koji upozoravaju na pojavu bolesti su učestalo mokrenje, ponovno mokrenje u krevet nakon što je dijete već odviknuto, neobična žeđ, potreba za slatkim i hladnim pićima, ekstremna glad, nagli gubitak težine, slabost, svrbež genitalne regije, ekstreman umor, zamućen vid ili druge promjene vida i razdražljivost.
Dijabetes tipa 1 može uzrokovati nastanak dijabetičke ketoacidoze, po život opasnog stanja obilježenog hiperglikemijom, hiperketonemijom i metaboličkom acidozom. Ostale dugoročne komplikacije šećerne bolesti nastaju kao posljedica oštećenja velikih i malih krvnih žila što dugoročno dovodi do kardiovaskularnih poremećaja, bolesti bubrega i očiju (nefropatija i retinopatija), te oštećenja živaca (neuropatija).
Simptomi dijabetesa tipa 1
Klasični simptomi su polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (učestalo mokrenje) i polifagija (pojačana glad), nesanica, nervoza i gubitak tjelesne mase.
Liječenje dijabetesa tipa 1
Terapija se sastoji od svakodnevnog, višekratnog apliciranja inzulina injekcijama (penkalama) ili putem kontinuirane potkožne inzulinske infuzije (inzulinske crpke) uz tjelesnu aktivnost i usklađenu pravilnu prehranu.