Depresija je bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja kao što su dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima i duševna bol. Ona utječe na obavljanje najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, ponekad s razornim posljedicama za odnose s obitelji i prijateljima i mogućnosti da se zaradi za život. Da bi se postavila dijagnoza depresije odnosno depresivne epizode, ovi simptomi trebaju trajati najmanje 2 tjedna.
Rizik od razvoja depresije se povećava sa stresom, traumatskim životnim događajima kao što su smrt voljene osobe ili prekid veze, fizičkim bolestima, problemima uzrokovanim konzumacijom alkohola ili droge, siromaštvom, nezaposlenošću, nepravilnom prehranom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću. Kod nekih osoba postoji i genetska, urođena predispozicija za razvoj depresije.
Simptomi
Jedan od dominantnih simptoma je nedostatak životne radosti ili barem smanjenje uživanja u mnogim aktivnostima u odnosu na period prije bolesti. Simptomi se mogu razlikovati kod starijih i mladih. Tipični simptomi depresije su:
- nedostatak životne radosti, intenzivna tuga, samosažaljenje, napadi plača
- strah (od smrti, od izvršenja samoubojstva, strah od gubitka…)
- nemir, zabrinutost, strepnja, očaj
- osjetljivost, ranjivost, razdražljivost
- usamljenost, bezvoljnost
- oslabljena koncentracija i poremećaj pamćenja
- nesanica ili velika potreba za snom – poremećaji sna
- umor, iscrpljenost, manjak energije
- nedostataj seksualnog nagona
- značajno smanjen ili povećan apetit
- somatski bolovi koji nemaju fizičke uzroke (glavobolja, probadanja, zanošenje, kronični bolovi)
- želja i razmišljanje o smrti ili planiranje samoubojstva
Liječenje
Prvi korak u liječenju depresije je pravilno postavljanje dijagnoze. Dijagnozu depresije nije teško postaviti, jer se vrlo jednostavno na osnovu razgovora sa pacijentom može provjeriti koje simprome ima i koliko dugo.
Suvremeni način liječenja podrazumijeva kombiniranu medikamentoznu i psiho terapiju. Najdjelotvorniji medikamenti su antidepresivi, koji, ako se pravilno koriste popravljaju raspoloženje u roku od jednog do šest tjedana. Psihijatri savjetuju da se pacijenti jave liječniku što ranije jer je tada i liječenje djelotvornije. Većina bolesnika ne želi priznati da boluje od depresije i to doživljava kao osobni poraz. Povlači se u sebe i ulazi u socijalnu izolaciju, jer se plaši da ljudi iz njenog okruženja ne primjete da je bolesna, tako da upada u “začarani krug” iz koga samo uz liječničku pomoć može izaći.
Uzalud je očekivati da će depresija sama proći snagom volje i pozitivnim mišljenjem. To se događa rijetko, jer upravo su volja i optimizam nestali kod bolesnika, a on ih je nemoćan povratiti. Najvažnije je da se pacijent na vrijeme javi svom liječniku, koji će procijeniti da li je potrebna konzultacija sa psihijatrom i koja će se terapija primijeniti – da li antidepresivi, psihoterapija ili oba pristupa.