Autoimune bolesti nastaju kao posljedica pretjerane reakcije imunološkog sustava protiv tvari, organizama i tkiva normalno prisutnih u tijelu. Nažalost, to su situacije u kojima se imunološki sustav okreće protiv nas samih.
Danas postoji preko 40 ljudskih bolesti klasificiranih kao sigurno ili vjerojatno autoimunog porijekla i od njih zajedno boluje oko 5-7% svjetske populacije. Gotovo sve autoimune bolesti pojavljuju se bez upozorenja i jasnih uzroka.
Uzroci nastanka autoimunih bolesti su još uvijek nejasni i mnogi stručnjaci smatraju da većina takvih bolesti predstavlja tzv. “bolesti obilja” odnosno bolesti uzrokovane tehnološkim i kulturnim napretkom i odmicanjem čovjeka od njegovog prirodnog okoliša. Tako je npr. potvrđena povezanost artritisa i pretilosti, a WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) navodi da je broj pacijenata oboljelih od artritisa najveći u razvijenim zemljama. Većina autoimunih bolesti vjerojatno je rezultat kombinacije uzroka kao što su npr. genetska predispozicija potaknuta infekcijom.
Zanimljivo je da su prema nekim istraživanjima žene puno sklonije bolovanju od autoimunih bolesti (skoro 79% svih pacijenata u SAD su žene). Također je primijećeno da se većina pacijenata s autoimunim bolestima prvi put susreće za vrijeme ili neposredno nakon puberteta. Nije poznato zašto ali primijećeno je da razine određenih hormona mogu utjecati na jačinu simptoma kod bolesti kao multipla skleroza.
Neke od češćih bolesti s utvrđenim autoimunim porijeklom su:
– Multipla skleroza
– Crohnova bolestima
– Diabetes tipa 1
– Psorijaza
– Reumatoidni artritisa
– Hipotireoza (Hashimotova bolest)
– Sistemski eritemski lupus
– Skrerodermija
– Sjögrenov sindrom
– Vitiligo
– Ankilozantni spondilitis
Uzroci autoimunih bolesti
Nije poznat točan uzrok pojave autoimunih bolesti. U većini slučajeva na pojavu bolesti utječu:
- Genetska predispozicija (nasljedni faktori) – osobe koje imaju člana obitelji sa autoimunom bolešću imaju veću vjerojatnost da i same obole.
- Spol – žene obolijevaju češće od muškaraca.
- Starost – većina autoimunih bolesti se javlja kod mladih i osoba srednjih godina, mada postoje neke bolesti koje su specifične za starije osobe.
- Vanjski faktori – kemikalije (teški metali, pušenje, pesticidi), lijekovi, stres, ultraljubičasto (UV) zračenje, nepravilna prehrana, virusne i bakterijske infekcije.
Dijagnostika
Postavljanje dijagnoze autoimune bolesti može biti dugotrajan i stresan proces. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza, rentgenskog snimanje, ultrazvuka, CT-a, MRI-a i u nekim slučajevima- biopsije. Prvi test koji može dokazati da se radi o autoimunoj bolesti je ANA test (antinuklearnih antitijela).
Simptomi
– upala je središnji mehanizam kojim imunološki sustav oštećuje organe i tkivo, što je povezanost s osjetljivošću i boli
– oticanje i crvenilo na mjestu upale
– umor
– groznica
– neobjašnjiv gubitak kilograma
– osip, ekcem
– bol u mišićima
– ukočenost zglobova koja se poboljšava s aktivnošću, a pogoršava s odmorom
– bolovi u leđima noću koji se pogoršavaju s mirovanjem i nepokretnošću
– podložnost alergiji i intoleranciji na hranu
Liječenje
U liječenju autoimunih bolesti važno je procijeniti koji je terapijski pristup primjeren za liječenje određene bolesti s obzirom na njezinu aktivnost, stadij i proširenost. Najčešće korišteni lijekovi su kortikosteroidi, imunosupresivi te lijekovi protiv bolova. U nekim bolestima terapija uključuje uzimanje i primjenu preparata koji nadoknađuju materije kojih u organizmu zbog bolesti nema dovoljno (npr. insulin kod dijabetesa tip 1).
Ako se bolest otkrije na vrijeme i ako se primjeni odgovarajuća terapija, u većini slučajeva osobe sa autoimunim bolestima mogu živjeti dugo, kvalitetnim životom.