Alzheimerova bolest je progresivna, neurodegenerativna i neizlječiva bolest mozga koju karakteriziraju gubitak pamćenja, sposobnosti rasuđivanja i promjena osobnosti. To je teška bolest koja može biti uzrok smrti, a zbog koje ne pate samo pacijenti, već i njihovi najbliži – obitelj i prijatelji. Nažalost, najčešći je oblik demencije. Slobodno možemo ustvrditi da, unatoč tomu što medicina napreduje iz godine u godinu, Alzheimerova bolest za nju još uvijek predstavlja zagonetku koju tek treba do kraja dešifrirati. Naime, još uvijek nije poznat točan uzrok bolesti.
Simptomi koji se javljaju posljedica su propadanja određenih regija u mozgu. Pretpostavlja se da propadanje živčanih stanica nastaje zbog nakupljanja određenih bjelančevina u mozgu – beta-amiloida i tau proteina – zbog čega dolazi do gubitka živčanih stanica koje proizvode neurotransmiter acetilkolin. Napredovanjem bolesti na kraju je zahvaćen čitav mozak.
Rizični faktori
Rizični čimbenici za pojavu Alzheimerove bolesti su dob, spol, raniji udarci u glavu, povijest krvožilnih bolesti, pušenje, debljina i šećerna bolest. Najznačajniji faktor rizika za obolijevanje je dob. Bolest se najčešće razvija nakon 65. godine života, a rizik raste sa starošću. Prosjek trajanja bolesti je osam do 10, a ponekad i do 15 godina. Simptomi bolesti se javljaju postupno. Prvi i najizrazitiji simptom Alzheimerove bolesti je gubitak pamćenja, posebno događaja koji su se dogodili nedavno, a slijede ga psihičko i fizičko propadanje.
- učestalost raste sa životnom dobi
- dvostruko više javlja se kod žena
- najviše napada osobe starije od 65 godina
- u prosjeku traje 7-10 godina
- zabilježeni su i slučajevi bolesti koja je trajala do 20 godina
Alzheimerova bolest ima 3 stadija
- blagi
- umjereni
- uznapredovali
Simptomi-
- Poremećaji pamćenja (gubitak pamćenja razvija se polako tijekom više mjeseci ili godina).
- Poteškoće u izvršnim funkcijama (kuhanje, spremanje, održavanje higijene).
- Poteškoće govora, čitanja i pisanja (zaboravljanje riječi, nadomještanje neuobičajenim zamjenama; rečenice postaju teško razumljive, nemaju svrhe niti dubljeg smisla).
- Gubitak prostorne i vremenske orijentacije (nepoimanje dana, mjeseca ili godine; nemogućnost snalaženja na od prije poznatim mjestima).
- Pogrešne procjene i odluke (odijevanje neprimjereno vremenskim uvjetima ili socijalnim prigodama).
- Poremećaji apstraktnog mišljenja (nesnalaženje u novčanim poslovima ili nemogućnost ispunjavanja formulara; nerazumijevanje pojmova, kao što su „rođendan“, „pravda“ ili „ljubav“).
- Učestalo zametanje i gubljenje stvari (spremanje stvari na neuobičajena mjesta)
- Promjene raspoloženja i ponašanja (depresivnost, anksioznost, razdražljivost i emocionalna inkontinencija).
- Promjena osobnosti (pretjerana sumnjičavost, ustrašenost, ljubomora).
- Gubitak interesa za socijalne aktivnosti (osjećaj napuštenosti, osamljivanje, nezainteresiranost).
Na početku bolesti više pati pojedinac, a kasnije kako bolest napreduje, smatra se da više pati obitelj. U skrbi za oboljelog potrebno je beskrajno strpljenje i razumijevanje. Komunikacija s protekom vremena postaje sve teža, a sposobnost govora sve više oštećena.
Psihološke i psihijatrijske promjene podrazumijevaju loše raspoloženje te gubitak interesa za aktivnosti koje su oboljelu osobu nekada veselile. Karakterizira je socijalno neadekvatno ponašanje: uznemirenost, razdražljivost, verbalna i fizička agresija, optuživanje bliskih osoba, poremećaj ciklusa spavanja…
Budući da članovima obitelji to najteže pada, a zbog poslovnih i drugih obveza ne mogu 24 sata biti uz bolesnika, smještaj u ustanovu u kojoj će dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb i njegu nameće se kao rješenje. U posljednjoj fazi bolesti bolesnik je potpuno vezan za krevet i ovisan o tuđoj pomoći.
Dijagnostika
- klinička slika
- podaci koje liječniku daju članovi obitelji koji žive s pacijentom
- kognitivno testiranje
- MSCT mozga– slikovne pretrage mozga
- MRI– magnetne rezonancije
- razine vitamina B12 i hormona štitnjače u krvi kako bi se isključili neki metabolički i endokrinološki poremećaji
- sofisticirane metode određivanja biomarkera u cerebrospinalnoj tekućini
- snimanja PET CT-om
Liječenje
Lijekovi koje koristimo u liječenju ove bolesti nazivamo antidementivima. Oni odgađaju pojavu simptoma bolesti tj. pomažu da osoba što duže održi intelektualne sposobnosti te dobro opće stanje. Napominjemo kako su lijekovi djelotvorniji kod osoba s blagom Alzheimerovom bolesti. Zato je od presudne važnosti započeti s terapijom što ranije.
Nažalost, ne možemo izliječiti Alzheimerovu bolest, još uvijek ne, no postoje lijekovi koji mogu usporiti napredovanje bolesti.
Promjene u mozgu ne mogu se zaustaviti antidementivima, no pomažu kod boljeg prijenosa informacija između živčanih stanica.
Nažalost, djelotvornost lijekova nije kod svih podjednaka.
Medicina koristi 2 skupine lijekova:
- inhibitori enzima acetilkolin esteraze – koriste se u ranoj fazi bolesti: lijekovi donepezil i rivastigmin
- blokatori NMDA receptora – NMDA antagonisti – memantin – u srednjoj i kasnoj fazi bolesti.
Razlikuju se po mehanizmu djelovanja, ali se mogu kombinirati u terapiji, što se pokazalo kao najbolji vid liječenja Alzheimerove bolesti jer postiže najbolje rezultate.