Nazivom alergija ili preosjetljivost označavaju se pojave oštećenja stanica uzrokovanih različitim imunosnim reakcijama. Alergija je prejaka reakcija imunološkog sustava na uobičajeno neopasne tvari kao što su pelud ili dlaka kućnog ljubimca (alergeni). Sklonost alergijama nastaje zbog kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika, a može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi.
Alergen je svaka tvar koja je sposobna potaknuti alergijsku reakciju nakon unošenja u organizam. Razlikujemo inhalacijske, nutritivne, medikamentne i alergene otrova kukaca.
Najčešći inhalacijski alergeni su pelud stabla, trave i korova, spore, plijesni, kućne i skladišne grinje, epitel životinja i različite zrakom nošene čestice u vanjskoj i unutarnjoj (radnoj i kućnoj) atmosferi. Klinički se alergijska reakcija manifestira rinitisom, konjuktivitisom ili alergijskom astmom.
Nutritivne alergene unosimo hranom i najčešće su to jaja, mlijeko, žitarice mahunarke, (soja, kikiriki), ljuskari, ribe i orasi. Potencijalni pokretači alergijskih reakcija u hrani su polisaharidi, aditivi poput konzervansa, boja, aromatske tvari te lijekovi. Alergijske reakcije na svježe voće i povrće koje izazivaju tzv. oralni alergijski sindrom također su česte, ali obično blage i lokalne.
Medikamentozni alergeni mogu biti neki lijekovi, npr. penicilin, analgetici, acetilsalicilna kiselina, inzulin, antitetanusni serum itd.
Reakcije na ubod kukaca najčešće su lokalne, ali mogu biti i sustavne, različitog intenziteta i trajanja: od blažih do težih s razvojem anafilaktičnog šoka i smrti.
Dijagnostika
Nakon kliničkog pregleda u ambulanti koji uključuje pregled ždrijela, nosa (tzv. rinoskopija, tj. pregled nosne šupljine), auskultaciju srca i pluća, mjerenje saturacije kisika u krvi te spirometriju (sukladno procjeni liječnika), liječnik će kod pacijenata koji dotad nisu imali dijagnosticiranu alergiju uobičajeno tražiti laboratorijske pokazatelje alergije.
Krvne pretrage od koristi za postavljanje dijagnoze alergije su imunoglobulin E (IgE) koji se može napraviti u većini kliničkih laboratorija, no također i specifično određivanje RAST i RIST imunoglobulina na pojedine alergene koje se rade isključivo u specijaliziranim laboratorijima. Za dokazivanje alergije rutinski se još može napraviti bris nosa na eozinofile, što predstavlja dokaz alergijske reakcije na razini nosne sluznice i potvrđuje dijagnozu alergijskog rinitisa. Alergološko testiranje uobičajeno se radi na desetak najčešćih alergena i direktni je dokaz alergijske reakcije.
Simptomi
Alergijska se reakcija može javiti na gornjem ili donjem dišnom sustavu, na koži, probavnom sustavu pa čak i u cijelom tijelu. Ovaj posljednji oblik alergijske reakcije naziva se anafilaktična reakcija i najteži je, opasan po život, oblik alergije na određenu tvar.
Alergijski simptom gornjeg dišnog sustava i očiju:
- pojačanu sekreciju iz nosa
- kihanje
- svrbež nosa, očiju i nepca
- osjećaj napunjenosti nosa i otežano disanje na nos
- crvenilo i suzenje očiju.
Simptomi alergijskih bolesti na donjem dijelu dišnog sustava:
- suhi i podražajni kašalj
- otežano disanje
- pritisak u prsima
- zviždanje
- ovi simptomi nakon kontakta s nekim alergenom mogu upućivati na alergijski oblik astme, stoga je važno javiti se liječniku
Kožne alergijske reakcije uključuju:
- pojavu crvenih dijelova kože praćenih svrbežom
- suhoća kože
- ljuštenje kože
- pojava mjehurića i/ili vlaženje kože
- postoji nekoliko oblika kožnih alergijskih bolesti, a to su kontaktni alergijski dermatitis, urtikarija te atopijski dermatitis ili neurodermitis
Alergijske reakcije na hranu mogu se prezentirati:
- oticanjem jezika i usana
- trncima oko usta
- crvenilom i svrbežom oko usta
- povraćanjem
- bolovima u trbuhu
- proljevom
- oticanje sluznica može dovesti do problema s disanjem i gušenja, a može se javiti i anafilaktična reakcija
Liječenje
Liječenje alergija prije svega uključuje izbjegavanje kontakta s alergenom te po potrebi i korištenje lijekova. Najkorištenija skupina lijekova koji se koriste za suzbijanje alergijskih simptoma su antihistaminici koji se uzimaju u obliku tableta. Ti lijekovi se doziraju ovisno o učestalosti i jačini simptoma, a vrlo su učinkoviti u olakšavanju alergijskih simptoma.
U slučaju izraženog alergijskog konjuktivitisa (upale očne spojnice) propisuju se kortikosteroidne kapi za oči, a za alergijski rinitis (upalu nosne sluznice) kortikosteroidni sprejevi za nos. Ti lijekovi pacijentima donose značajno olakšanje, ali važno je naglasiti kako ih se zbog potencijalnih štetnih posljedica ne smije stalno koristiti, već u kraćim vremenskim intervalima i uz preporuku liječnika. Kod nosnih i očnih simptoma svakako se preporuča prvo započeti s prirodnijim lijekovima, kao što su kapi za ovlaživanje očiju, sprejevi za nos na bazi morske vode ili fiziološka otopina za ispiranje nosa.
U slučajevima jačih alergijskih reakcija, kada antihistaminici i lokalni kortikosteroidni pripravci nisu djelotvorni, mogu se ordinirati druge vrste lijekova: kortikosteroidi u obliku tableta te inhalatorna terapija lijekovima.