Rak prostate

Prostata je žlijezda u muškom reproduktivnom sustavu. Nalazi se neposredno ispod mokraćnog mjehura i ispred rektuma (donji dio crijeva). Veličine je  i okružuje dio uretre (cijev koja izlučuje urin iz mjehura). Prostata luči tekućinu koja je dio sperme ili ejakulata. 

Rak prostate je drugi vodeći uzrok smrti od raka kod muškaraca. Ipak, rak prostate obično raste vrlo sporo. Većina muškaraca s rakom prostate starija je od 65 godina i najčešće ne umiru od ove bolesti.

Stadiji raka prostate

Kako rak prostate napreduje od stadija I do stadija IV, stanice raka rastu unutar prostate, kroz vanjski sloj prostate u obližnje tkivo, a zatim u limfne čvorove ili druge dijelove tijela.

Stadij I

U stadiju I rak se nalazi samo u prostati. Rak se nalazi  pomoću biopsije (radi se kad je razina PSA visoka)) ili u maloj količini tkiva tijekom operacije iz drugih razloga (poput benigne hiperplazije prostate). Razina PSA manja je od 10, a Gleason score (GS) je 6 ili niži.

Stadij II

U stadiju II, rak je napredniji nego u stadiju I, ali se nije proširio izvan prostate. Otkriva se biopsijom. Razina PSA manja je od 20, a GS je 7 ili se rak nalazi  na suprotnim stranama prostate. PSA može biti bilo koje razine, a rezultat Gleason score-a može biti u rasponu od 2 do 10.

Stadij III

U stadiju III, rak se proširio izvan vanjskog sloja prostate i može se proširiti na sjemene mjehuriće. PSA može biti bilo koje razine, a  Gleason score u rasponu od 2 do 10.

Stadij IV

U stadiju IV, PSA može biti bilo koje razine, a Gleason score u rasponu od 2 do 10. Također, rak se proširio izvan sjemenih  mjehurića do obližnjeg tkiva ili organa, poput rektuma, mjehura ili zida zdjelice ili se proširio na udaljene dijelove tijela, koji mogu uključivati limfne čvorove ili kosti. Rak prostate često se širi na kosti.

Simptomi

  • Slab ili prekinut protok urina.
  • Iznenadni nagon za uriniranjem.
  • Često mokrenje (osobito noću).
  • Problemi  s početkom mokrenja.
  • Problemi s potpunim pražnjenjem mjehura.
  • Bol ili pečenje pri mokrenju.
  • Krv u urinu ili ejakulatu (spermi).
  • Bol u leđima, kukovima ili zdjelici koja ne prolazi.
  • Nedostatak daha, osjećaj jakog umora, brz otkucaj srca, vrtoglavica ili blijeda koža uzrokovani su  anemijom.

Druga stanja mogu uzrokovati iste simptome.  Simptomi benigne hiperplazije prostate ili drugih problema u prostati mogu biti slični simptomima raka prostate.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i anamneza: Pregled cijelog tijela za provjeru općih znakova zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti kao što su natečeni limfni čvorovi u vratu ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati  povijest prošlih bolesti,  navike pacijenta te dosadašnja liječenja.

* Digitorektalni pregled:Ispitivanje rektuma. Liječnik stavlja podmazani prst u rukavici u rektum kako bi kroz rektalni zid napipao čvoriće u prostati ili bilo što drugo što se čini neobičnim.


* Mjerenje nivoa prostate specifičnog antigena u krvi (PSA): PSA je tvar koju proizvodi prostata i može se naći u povećanoj količini u krvi ljudi koji imaju rak prostate. Razine PSA također mogu biti velike kod muškaraca koji imaju infekciju ili upalu prostate ili BPH (povećanu, ali ne kanceroznu  prostatu).

* Transrektalni ultrazvuk: Postupak u kojem je sonda debljine prsta umetne u rektum radi provjere prostate. Transektalni ultrazvuk  može se koristiti tijekom biopsije.

* Transrektalna magnetna rezonancija prostate (MRI):Transrektalna  MRI radi se kako bi se utvrdilo da li se rak proširio izvan prostate u obližnja tkiva. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI).

* Biopsija: Uzimanje uzorka tkiva prostate za patohistološki pregled. Patolog će provjeriti uzorak tkiva kako bi vidio postoje li stanice raka i kako bi saznali rezultate „Gleason score“  testa (GS), koji je mjera agresivnosti raka prostate.  „Gleason score“ (GS) se može kretati između  2 i 10 i opisuje koliko je vjerojatno da će se tumor širiti. Što je manji broj, to je manja vjerojatnost širenja raka.

Transrektalna biopsija koristi se za dijagnosticiranje raka prostate. Transrektalna  biopsija je uzimanje tkiva iz prostate umetanjem tanke igle kroz rektum u prostatu. Ovaj postupak se obično vrši pomoću transrektalnog ultrazvuka koji pomaže u vođenju instrumenta do ciljnog mjesta u prostati. Patolog pregledava tkivo pod mikroskopom  i traži stanice raka.

Prognoza

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogućnosti liječenja ovise o sljedećem:

  • Stadij raka (razina PSA, rezultat  Gleason score testa, stadij tumora, koliki je dio prostate zahvaćen rakom i hoće li se rak proširiti na druga mjesta u tijelu).
  • Starost bolesnika.
  • Da li je rak tek  dijagnosticiran ili se ponavlja (vraća se).

Mogućnosti liječenja također mogu ovisiti o sljedećem:

  • Da li pacijent ima druge zdravstvene probleme.
  • Očekivane nuspojave liječenja.
  • Povijest liječenja raka prostate.
  • Želje pacijenta.

Većina ljudi s dijagnozom raka prostate ne umire od toga.

Liječenje

1. Oprezno čekanje ili aktivni nadzor

Nadzorno čekanje i aktivni nadzor se provode kod starijih muškarca koji nemaju znakove ili simptome ili imaju druga medicinska stanja  koja ograničavaju liječenje.

Aktivni nadzor pažljivo prati stanje pacijenta bez ikakvog liječenja osim ako postoje promjene u rezultatima ispitivanja. Cilj aktivnog nadzora je pronalaženje ranih znakova pogoršanja stanja. U aktivnom nadzoru, provode se sljedeći kontrolni testovi: digitorektalni pregled, PSA test, transrektalni ultrazvuk i transrektalna biopsija,  kako bi se provjerilo da li rak raste. Kada rak počne rasti, uključuju se tretmani za liječenje raka.

2. Operacija

Pacijenti dobrog zdravstvenog stanja kod kojih je rak samo u prostati mogu se liječiti kirurškim zahvatom uklanjanja tumora. Koriste se sljedeće vrste operacija:

  •  Radikalna prostatektomija: kirurški postupak uklanjanja prostate, okolnog tkiva i sjemenih mjehurića. Postoje dvije vrste radikalne prostatektomije. U retropubičnoj prostatektomiji, prostata se uklanja kroz rez u zidu abdomena. U perinealnoj prostatektomiji, prostata se uklanja kroz rez u području između skrotuma i anusa (perineum). 
  • Pelvična limfadenekomija: Kirurški zahvat za uklanjanje limfnih čvorova u zdjelici. Patolog pregledava tkivo pod mikroskopom i traži stanice raka. Ako limfni čvorovi sadrže rak, liječnik neće ukloniti prostatu i može preporučiti drugu terapiju.
  • Transuretralna resekcija prostate (TURP): kirurški postupak uklanjanja tkiva iz prostate pomoću resektoskopa (tanka, osvijetljena cijev s alatom za rezanje) umetnuta kroz uretru.  Tkivo prostate koji blokira mokraćnu cijev se odsiječe i uklanja kroz resektoskop. 

3. Radioterapija i radiofarmacijska terapija


Radioterapija (vanjska, unutarnja, hipofrakcijska) je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi ubila stanice raka ili im zakočila rast. Radiofarmacijska terapija koristi radioaktivnu tvar za liječenje raka.  

4. Hormonska terapija

Hormonska terapija je liječenje raka koje uklanja hormone ili blokira njihovo djelovanje i zaustavlja rast stanica raka. Hormoni su tvari koje luče žlijezde u tijelu i koje cirkuliraju krvotokom. Kod karcinoma prostate, muški spolni hormoni potiču rast raka prostate. Lijekovi, operacija ili drugi hormoni  koriste se za smanjenje količine muških hormona ili za blokiranje njihova rada.

5. Kemoterapija


Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). 

6. Biološka terapija


Biološka terapija je liječenje koje koristi pacijentov imunološki sustav za borbu protiv raka. Tvari koje je napravio tijelo ili su napravljene u laboratoriju koriste se za poticanje, usmjeravanje ili obnovu prirodnih obrana tijela od raka. Sipuleucel-T je vrsta biološke terapije koja se koristi za liječenje raka prostate koji je metastazirao (proširio se na druge dijelove tijela).


7. Bisfosfonatna terapija


Bisfosfonatni lijekovi, poput klodronata ili zoledronata, smanjuju oštećenja  kostiju kada se rak proširio na kost. Muškarci koji su liječeni antiandrogenskom terapijom ili orhidektomijom  imaju povećan rizik gubitka koštane mase. U tim muškarcima, lijekovi bisfosfonati smanjuju rizik od lomova kostiju. Korištenje bisfosfonatnih lijekova za sprječavanje ili usporavanje rasta metastaza na kostima proučava se u kliničkim ispitivanjima.