Maligni melanom je zloćudni tumor kože i ubraja se među najzloćudnije tumore uopće.
Izlaganje suncu, pored pozitivnih učinaka na čovjekovo zdravlje (kao što su pravilan rast i razvoj kostiju), ima i mnogo štetnih učinaka. Sunčev spektar zračenja sastoji se od 50% vidljivog ili svjetlosnog, 40% infracrvenog ili toplinskog i 10% ultraljubičastog (UV) zračenja. UV zračenje, za razliku od svjetlosnog i toplinskog, ne možemo zamijetiti svojim osjetilima, a odgovorno je za nastanak jednog od najzloćudnijih tumora – melanoma.
ZAPAMTITE: Koža ima gotovo neizbrisivo pamćenje izloženosti UV zračenju i godinama nagomilavana oštećenja stanica kože ne mogu se više popraviti.
Melanom nastaje od melanocita, pigmentiranih stanica koje se maligno promijene, a sastavni su dio kože, međutim, ih ima i u dijelovima oka, moždanim ovojnicama, limfnim čvorovima, dišnom, probavnom i genitourinarnom traktu. Najčešće sijelo melanoma je ipak koža.
Četiri su najčešća tipa melanoma:
- površinsko šireći melanom (Superficial spreading melanoma, SSM)– najčešći je oblik melanoma i obično se nalazi na koži izloženoj sunčevim zrakama i za njega je karakteristično širenje po površini kože
- lentigo maligna melanom (Lentigo maligna melanoma, LMM)– najčešće je smješten na licu, u vidu veće nepravilno pigmentirane lezije u kojoj s vremenom dolazi do pojave čvorića.
- nodularni melanom (Melanoma nodulare, NM) – melanom u vidu čvorića koji ima u pravilu brži tijek bolesti i lošiju prognozu
- akralni lentiginozni melanom (Acral lentiginous melanoma, ALM)– obično smješten u predjelu okrajina, često u predjelu nokta
Dijagnostika
– detaljna anamneza i fizikalni pregled
– dermatoskopija
– za praćenje liječenja i razvoja bolesti, često se koristi nivo LDH u krvi iako on nije siguran pokazatelj postojanja udaljenih metastaza
– konačna dijagnoza postavlja se uzimanjem tkiva biopsijom i patohistološkom potvrdom
– dodatna potvrda dijagnoze malignog melanoma je i prisutnost markera/ proteina S-100
Faktori rizika
Faktori rizika su izlaganje suncu, opterećena obiteljska anamneza, veliki broj melanocitnih nevusa te pojava lentigo maligna, veliki prirođeni melanocitni nevus i sindrom displastičnih nevusa. U crnaca je melanom rijedak. Osobe s jednim ili više rođaka u prvom koljenu, koji u anamnezi imaju melanom, u većoj su opasnosti (i do 6–8 puta) od onih bez opterećene obiteljske anamneze.
Prognoza
Prognoza melanoma ovisi o njegovom širenju u dubinu i posljedičnom stvaranju udaljenih metastaza. Neki melanomi imaju vrlo fulminantan tijek, brzo se šire i brzo dovode do smrtnog ishoda. Važno je napomenuti da samo što ranije postavljanje dijagnoze, otkrivanje melanoma u fazi površnih promjena, može dovesti do skoro 100%-tnog 5-godišnjeg preživljavanja.
5-godišnje preživljavanje, izraženo u postocima za debljinu tumora manju od 0,76 mm iznosi 98-100%, od 0,76–1.5 mm je 90-94%, od 1,51–2,25 mm 83-84 %, od 2,26–3,0 mm 72-77%, a za tumore deblje od 3,0 mm je 46%. Bolesnici s metastazama u regionalnim limfnim čvorovima imaju petogodišnje preživljavanje svega 30%, dok širenje tumora krvlju i stvaranje udaljenih metastaza povezujemo sa 10% -tnim petogodišnjim preživljavanjem. Stoga je bitno otkriti tumor u što ranijoj fazi, kada su mogućnosti izlječenja veće.
Simptomi
• lezija ili izraslina na koži
• obično izdignuta papula (bubuljica) ili makula (mrlja)
• promjena boje madeža (smeđa, crna, crvena ili plavkasta)
• nekoliko različitih boja na jednoj leziji
• nepravilni rubovi, često asimetrično
• promjena izgleda pigmentirane lezije na koži tijekom vremena
• krvarenje iz izrasline na koži
Postoji pravilo: Svako sumnjivo pigmentirano kožno oštećenje treba smatrati melanomom dok se ne dokaže suprotno. Svjetska zdravstvena organizacija ističe četiri glavna simptoma na koja treba obratiti pažnju pri promjeni madeža i transformaciji u melanom, poznata kao ABCDE simptomi: Assymetry (asimetrija), Border (rubovi), Color (boja), Diametar (promjer) i Elevation (uzdignuće).
Liječenje
Liječenje melanoma je operativno, tumor se odstranjuje uz široku eksciziju u zdravo tkivo, a kod debljih promjena može biti potreban i radikalniji kirurški zahvat i biopsija stražarskog limfnog čvora. Ukoliko je bolest metastazirala, primjenjuje se i kemoterapija, ali sa malim izgledima za izlječenje, zatim radioterapija i biološka terapija (imunoterapija). Metastatske promjene na mozgu tretiraju se radioterapijom, ali bez većeg pozitivnog odgovora na terapiju.