Prostata je muška spolna žlijezda s vanjskim (egzokrinim) izlučivanjem, veličine kestena, pa se na hrvatskom zove kestenjača. Teži oko 20 grama, a smještena je ispod mokraćnog mjehura iza baze muškog spolnog uda. Građena je od žljezdanog tkiva koje se sastoji od 30 do 35 alveotubularnih žlijezda, čiji se kanalići otvaraju u mokraćnu cijev. Osim toga građena je i od vezivnog tkiva i glatkih mišića. Njena funkcija je lučenje hranjive tekućine koja prehranjuje i štiti spermu. Zbog svoje alkaličnosti ima neutralizirajući efekat na kisele produkte rodnice (vaginalni sekret), čime povećava pokretljivost i fertilnost spermija, a s time i veću vjerojatnoću za oplodnju jajne stanice.
Prilikom rođenja prostata je mala žlijezda veličine zrna graška i u djetinstvu vrlo sporo raste. U pubertetu se počinje naglo povećavati i u 20. godini dostiže svoju punu veličinu. Nakon 40-te godine života prostata se počinje dalje povećavati. Taj proces povećanja prostate koji nazivamo hipertrofija prostate pogađa više od 50 % muškaraca starijih od 60 godina, a taj se postotak proporcionalno povećava sa životnom dobi.
Uzroci
O razlozima nastanka te pojave još uvijek se malo zna i pretpostavlja se da je to u biti fiziološka pojava procesa starenja. Kao i u cjelokupnom procesu starenja postoje velike individualne razlike.
Dokazano je da su glavni faktori za pojavu hipertrofije prostate dob, androgeni hormonski status i nasljedna genetička predispozicija. Čimbenici koji mogu ubrzati proces hipertrofije prostate vezani su za način života i moguće prateće bolesti, kao što su: neuravnotežena prehrana, pušenje, šećerna bolest, povišeni krvni tlak, stres i pomanjkanje tjelesne aktivnosti.
Simptomi
Kako prostata ima čvrstu kapsulu ona sprječava ekstenzivan rast prostate te prenosi tkivnu napetost i tkivni tlak u unutrašnje dijelove prostate. Usljed toga dolazi do pritiska na uretru koja u jednom dijelu prolazi kroz centralni dio prostate, što dovodi do pojave tegoba kakarakterističnih za povećanje prostate:
– učestalo mokrenje malih količina urina
– noćno mokrenje
– slabljenje snage mokraćnog mlaza kao i njegova isprekidanost tijekom pražnjenja mjehura
– nekontrolirano mokrenje
– kapanje mokraće koje traje nekoliko sekundi pri kraju mokrenja
– osjećaj neispražnjenosti mokraćnog mjehura
– nerijetko i bolovi pri mokrenju
– ponekad može biti krvi u mokraći
– ponekad može doći do zastoja u mokrenju, što zahtijeva hitnu kateterizaciju mokraćnog mjehura
Dijagnostika
– detaljna anamneza i digitorektalni pregledom kojim se procjenjuje veličina i konzinstencija prostate
– laboratorijski testovi krvi i urina (prvenstveno procjena bubrežne funkcije)
– kako je bitno isključiti karcinom prostate, vrlo je korisno odrediti marker karcinoma prostate tzv. PSA (engl. Prostate-Specific-Antigen)
– intravenska urografija
– ultrazvuk
– endoskopske pretrage (uretrocistoskopija)
-urodinamski testovi.
Liječenje
Na početku liječenja neophodno je, osim objektivne evaluacije zdravstvenog stanja pacijenta, uzeti u obzir pacijentovu subjektivnu percepciju tegoba, te se time voditi u odabiru liječenja. Pri tome treba pacijenta upoznati s njegovim stanjem, objasniti mu pojedine mogućnosti liječenja te njihove prednosti i nedostatke i na kraju zajednički donijeti odluku o načinu liječenja.
– Tretman benigne hipertrofije prostate, u lakšim oblicima uključuje promatranje i praćenje, kada se periodičnim, kliničkim i laboratorijskim pretragama vrši nadzor nad stanjem prostate.
– Slijedeća metoda je primjena medikamentozne terapije u kojoj se najčešće koriste lijekovi iz skupine alfa blokatora i inhibitora 5-alfa-reduktaze koji često dovedu do smanjenja subjektivnih i objektivnih simptoma i tako odgode pa i zamjene kiruršku terapiju.
– Od kirurških metoda najčešće se koristi transuretralna resekcija prostate (TURP), koja se, vrši kroz uretru bez otvaranja trbušne stijenke. U slučaju da je prostata veća od 100 gr ili je udružena s nekim bolestima vrši se otvorena prostatektomija.
– Nove, minimalno invazivne, terapijske metode su: liječenje laserom, hipertermija prostate, transuretralna elektrovaporizacija prostate, transurentaralni stentovi i proteze, dilatacija uretre balonom, ablacija prostate žarišnim ultrazvukom visokog inteziteta te transuretralna ablacija prostate iglom. Kako se radi o novim metodama, njihov značaj i dosezi se još ispituju.